13 kolovoza, 2022

Kahvenisanje

Portal kojem vjerujete √

MUŽ I ŽENA IZ SRBIJE 40 GODINA RADILI U NJEMAČKOJ: A sinovi i snahe im zab’oli n’ož u leđa, EVO ŠTA SU IM URADILI

Vjenčani par pod prezimenom Cvetković koji su došli iz Leskovca radili su dugih 40 godina u Njemačkoj, njihova djeca koja su bili samo tinejđeri kada su im roditelji otišli u Njemačku da rade ostali su kod svog djeda kao i nene sa očeve strane.

Nakon što su sinovi porodice Cvetković odrasli roditelji su im sagradili vilu te im kupili obojici po 1 stan u Crnoj Gori na moru, svojoj kćerci dali su bogat miraz u obliku novog BMW-a kao i spavaće sobe i ostalih poklona.

Sve je bilo kao u bajci no u trenutku kada je S. Cvetković preminuo sve se promjenilo.

Ovo je bio veliki šok za ženu S. Cvetkovića jer ona ovo jednostavno nije mogla očekivati, tek mjesec dana nakon što su se vratili nazad u svoje rodno mjesto kako bi mogli uživati sa svojim unucima kao i praunucima on je preminuo, on je dočekao svoju 80. godinu ali on je bolovao već godinama od demencije.

Po ugovoru njihovi sinovi su dobili svu imovinu S. Cvetkovića.

Advokat Igor Stamenković je rekao sljedeće na ovo :

Svuda je to tako ako želis da neko ne dobije nasljedstvo onda napišeš doživotni ugovor o izdržavanju koji se ne može oboriti na sudu, ovo je bila namjera da se sestra isključi iz nasljedstva koje bi dobila od svojih roditelja. 

Malo loša stvar, zapravo ne mala nego velika jeste to što se kćerka ni ne spominje u ovom ugovoru, još čudnije jeste stvar da se supruga preminuloga nije nigdje spominjala u ovom ugovoru. Pored toga njen potpis se ne nalazi nigdje u ugovoru iz razloga što je njena imovina većinom došla iz braka.

Socijalni radnik koji je radio na ovom slučaju rekao im je samo:

Ovakvu vrstu ugovora ne viđate često, nešto što ne mogu shvatiti jeste da se u ugovoru nalazi samo potpis preminuloga ali ne i supruge. Ovo je veoma nekorektno od supruga jer je izostavio suprugu skroz iz razloga što su oni svu ovu imovinu stekli zajedno.

Pokojnikova supruga pojasnila je da su kuće njihovih sinova sazidane u istom dvorištu i opremljene njihovim novcem, jer nijedan sin, niti snahe, nisu radili u to vrijeme.

Iz Njemačke su se vraćali sa zebnjom jer su osjećali da im se oni i ne raduju povratku, na koji su se spremali dvije godine. Iako je njen suprug bio dementan, normalno su komunicirali i nikada od njega nije čula da je poklonio sinovima svu njihovu imovinu. Naprotiv, govorio je da kćerka nema šta tu da traži.

Suprug je preminuo u snu, no pošto su 60 godina bili zajedno, za nju je to bio veliki udarac. I onda je počela živjeti kod starijeg sina i sve je postalo nepodnošljivo. Prošla je nekoliko operacija, snahi je smetala, derala se na nju, psovala joj.

Onda je sve ispričala sinu, koji je tada napravio lom i zaprijetio im. No, ponovo je otišao na teren, a za nju je ponovo krenuo pakao. Situacija je bivala sve gora i sin je rekao majci da im smeta – da ide u dom, kod kćerke ili nekamo drugdje.

Kad su je oba sina otjerala, u Centru za socijalni pokazali su joj ugovor o doživotnom izdržavanju i potvrdili njene najgore slutnje. No tvrdi da je potpis njenog supruga falsifikat ili su ga sinovi prevarili jer je potpisano baš onda kada je demencija uzela maha.

Smjestili su je u dom, a onda je kćerka došla po nju i prijavila braću za zanemarivanje i maltretiranje, pa odustala od daljnje parnice prije početka sudskog postupka. Više ne pričaju sa ostatkom porodice, a njoj je ostala samo udovička penzija.

Baka završava priču time da su je sinovi otjerali samo s ličnim krpama, ‘kao zarđali tanjir, pocijepanu majicu ili krpu, živjela sam za njih i njihovu djecu… priča dok joj oči suze od bola.