28 studenoga, 2022

Kahvenisanje

Portal kojem vjerujete √

RADMILA IZ NEMAČKE OTIŠLA NA SVADBU U KRUŠEVAC, ZBOG POKLONA ZA MLADENCE JE ŽIVA SRAMOTA POJELA! “Bila sam ljuta na sebe”

Budući da su koverte s novcem nekada bile najpopularniji vjenčani poklon, mnogi ljudi razmišljaju o tome koliko novca pokloniti mladencima.

Radmila (57), posjetilac iz Nemačke, tako je stigla na vjenčanje u Srbiji, ali njeno iskustvo nije bilo sjajno.
Konkretno, uštedjela je čak 200 eura za poklon za svoje nećake, ali to je bilo nedovoljno da se ne osjeća nelagodno. Priznala je 2017. godine, a sada objavljujemo njenu cjelinu.

“Kada živite “preko vode”, ljudi pretpostavljaju da ste puni keša i stalno ga sipate. Tako je bilo 1990-ih kada su ljudi u Srbiji i Bosni jedva sastavljali kraj s krajem za nekoliko maraka mjesečno, a zapadna Evropa je opet bila u rangu sa balkanskom nacijom po cijeni zivota. Kad dođes ovamo samo sa onim sto je odnekud ostalo ti si car. Svi su zadovoljni dok se klanjate i kupujete poklone.

Nakon toga starite. Neko se razboli, platiš medicinsku njegu i uspiješ da sastaviš kraj s krajem. Moje dijete je skoro sve izgubilo kockanjem, a ja sam ostala sama.

Razišli smo se kao porodica i ja sam ostala sama da radim.

Nedavno me je na svadbu pozvala moja sestrična iz Kruševca. I obećala sam da ću ići.

Imam samo 200 eura koje sam ponijela sa sobom. Zapravo imam više, ali moram nešto drugo ostaviti po strani. Šta ću učiniti ako se razbolim? Ko zna šta će biti sutra, a iskreno sumnjam da će moji mladi rođaci od danas priskočiti u pomoć.

Iako je vjenčanje bilo predivno, čim sam im dala kovertu, primijetila sam caklene oči. Svi su buljili u nekadašnju bogatu rođaku iz Njemačke tj. mene, i prirodno su očekivali da ću doći u luksuzu. Ali nisam. I ja sam to željela. Toliko sam željela, ali život je imao druge planove za mene.

Kada smo sutradan pitali mladence o njihovim poklonima, rekli su da im to nije važno, ali jeste. Nekoliko puta su isticali kako su u dugovima jer su toliko čekali da se nećakinja uda i kako su im neki siromašni rođaci iz Bosne dali 500 eura.

Bila sam bijesna na sebe. Da sam im dala više, ne bih propala. Obožavaju me i lijepo me tretiraju, tako da sam se osjećala loše. S druge strane, ne daj Bože, moram ostaviti nešto sa strane da imam.

Da li sam postupila kako treba? Nemam pojma. Želim bolja vremena, da svi poštujemo jedni druge, da svi imamo i da nikada ne razmatramo šta je u paketu.

To mi je ostavilo utisak da sam se obrukala, ne zato što me ne bi voljeli zbog 200 dolara, već zato što želim više pomoći mladima i dati im više svog novca.