28 studenoga, 2022

Kahvenisanje

Portal kojem vjerujete √

Srpkinja otišla u Njemačku da radi, PA JEDVA ŽIVU GLAVU IZVUKLA, Dušica ODMAH POBJEGLA U SRBIJU, otvorila dušu i progovorila o svemu

Preživjela sam samo zahvaljujući Bogu. Ispovijest Srpkinje Dušice M. (42), koja je sreću tražila u Nemačkoj, počinje izjavom: „Još nisam sigurna da li sam zdrava i živa, moram da potvrdim, ali dijelim moju priča da naučim druge.”

Njena priča počinje u maju 2019. godine, kada je upoznata s rođakom na proslavi svojih roditelja koji joj je izgledao kao da joj nudi rijetku priliku.

“Dragana, moj rodica, i ja smo se srele na slavi. Pričala mi je o svojoj kumi Sanji, koja je mašinski inženjer, i o njenom mužu koji živi u Njemačkoj i treba im pomoć oko čuvanja djece. Oni bi mi pokrili platu, hranu, smještaj, putne troškove i troškove osiguranja za dvogodišnje dijete koje bih pazila. Samo sam se dvoumila zbog produžene prirode mog liječenja na beogradskom Institutu za reumatologiju. Pošto je ona navodno imala vezu na hrvatskom graničnom prijelazu, dala mi je garanciju da će platiti sve kazne koje mogu dobiti. Takođe, doktorica kod koje se liječim, mi je odobrila da putujem na 3 mjeseca – tvrdila je.

Nakon mnogo peripetija i razgovora sa Sanjom da usaglase datume, odlučeno je da Dragana stigne u Nemačku krajem augusta i tamo ostane do prvog oktobra, nakon čega će svi zajedno u konvoju otputovati u Srbiju na sedam dana da završe svoje zadatke tamo, prije nego što se vrate u Njemačku u konvoju gdje će Dušica ostati do Uskrsa sljedeće godine.

Sanja je Dušici napomenula i da ona i njen suprug imaju mjesečna primanja od oko 10.000 eura, pa im finansije nisu problem.

Uspeli smo da potvrdimo moj datum polaska 18. augusta pošto je Sanjin suprug kupio kartu za polazak 25. augusta u 00:05 na autobuskoj stanici kod Sava centra. Poslali su mi kartu mejlom i nekoliko puta ponovili da je polazak u nedjelju navečer. Ni oni ni ja u toj strci nismo znali da je karta za subotu, a ja sam platila i osiguranje od 4.000 dinara koje su pristali da mi nadoknade. Kada sam pokušala da se ukrcam u autobus, vozač me je obavijestio da mi je karta za prethodni dan. Sanja nije bila online kada sam pokušala da je dobijem, pa sam se vratila kući.

“Sanja je vidjela poruke tek sljedećeg jutra. Ponovo sam dobila kartu za Manhajm zahvaljujući Sanjinom suprugu. Tako sam 26. augusta još jednom krenula za Njemačku iz Beograda preko Zagreba”, tvrdi Dušica.

Dušica je upravo stigla do Ludwigshafena, nakon nekoliko presjedanja i kašnjenja uzrokovanih redovima autobusa, što je, kako tvrdi, razbjesnilo Sanju. Sanjin suprug dočekao ju je na stanici kada je stigla oko 2:30 ujutro.

“Odmah je zaspao, kao i svi ostali. Njihova spavaća soba ima veliko kupatilo. Kao rezultat toga, neće biti tuširanja dok se ne probude, a vani je 30 stepeni, umorna sam i oznojena od vožnje. Imala sam pristup malom kupatilu niz hodnik koje je jednostavno imalo umivaonik i šolju. Na kraju sam legla nakon tri dana neprekidnog sjedenja u nadi da ću se sutradan moći okupati. Svi su ustali u pola devet i počeli sa svojim obavezama, te nije bilo vremena da izvršim planirane aktivnosti. Bivša dadilja je svakih sat vremena kontaktirala Sanju i njenog muža telefonom i molila ih da dođu s posla, žalili su mi se Sanja i njen muž. Njihov sin, Ivan, je imao fantastičan tretman od mene, jer sam uvijek znala kako ga utješiti, nahraniti i sve ostalo raditi. Osim toga, obavljala sam mnogo dodatnih poslova koji nisu bili dio moje struke. Iako nije bilo konsenzusa, ja sam i kuhala. Dogovor je bio da spavam na trosjedu u dnevnoj sobi, koja je trebala biti prazna, ali nije bila jer su svi provodili vrijeme u toj sobi. Imala sam oko dva sata slobodnog vremena dnevno, a uglavnom sam ga provodila sedeći na stepenicama zgrade plaćajući i odbrojavajući dane do povratka u Srbiju, dodaje ona.

Dušica se Sanji požalila na loš tretman koji je imala od starijeg sina, što je dovelo do prve značajnije svađe.

“Rekla je: “Znala si da imaju dvoje djece i da se moraš brinuti o njima”, što me šokiralo jer smo jasno stavili do znanja da je samo Ivan, mlađe dijete, moj posao. Kada sam joj to rekla, ona me ljutito otjerala riječima: napusti stan odmah! Htjela sam to da uradim, ali Sanjin muž me je molio da ih ne napuštam, pa sam ostala. Nekoliko dana kasnije saznala da je moj muž bio u saobraćajnoj nesreći, ali nije bio teško povrijeđen. Sanja je samo rekla “Pa bar je živ”, ne pokazujući nimalo emocija. Bila sam u čudu.” – kaže Dušica.

„Sanja je iz mene crpila posljednje trunke energije prije nego što sam konačno ušla u vozilo i odvezla se kući. Kada sam stigla u Srbiju, bila sam presretna. Ona je mislila da sam ja jadna jer radim za platu od 500e.. Daleko od toga, bojim se da se iz ove anegdote vidi ko je jadan. Ostali su mi dužni i cca 150 eura. Međutim oboje su me blokirali na Viberu kada sam im to rekla, te se više nikada nismo čuli” – završava Dušica.

Odlučila je podijeliti svoju priču kako bi skrenula pažnju na to kakve se sve stvari mogu desiti kada idete raditi u inozemstvo, pa čak i kod ljudi koje poznajete.