Kahvenisanje

Portal kojem vjerujete √

“Svekru i svekrvi NI ZA ŽIVU GLAVU ne dam da vide unuke – nikada to neću dozvoliti, a evo i zašto”

Satima, pa i danima, može se razgovarati o odnosima između članova porodice, naročito nakon što stigne novi član. Svakakvih ima, i skladnih i posve katastrofalnih i destruktivnih.

Ali šta je to što snahu natjera da djedu i neni ne dopušta viđanje unuka? Žena koja je željela da njen identitet ostane nepoznat, otkrila je razlog takvoj odluci.

Udata sam za čovjeka koji dolazi iz bogate porodice, ali ne zbog novca. Zavoljela sam ga i pronašla sam svoju sreću pored njega. Ne živimo u zajednici, željeli smo od samog početka da budemo nezavisni, da smo slobodni. Složili smo se na samom početku planiranja zajedničkog života da želimo svoju kuću, pa smo se zajednički potrudili da ostvarimo taj cilj. Štedjeli smo, oboje radili, godinama nismo uzimali odmore niti smo mogli priuštiti sebi neki luksuz.

Nismo imali dovoljno novaca za naš cilj koliko god se trudili, pa smo i odložili trudnoću zbog toga. Htjeli smo imati bar nešto svoje kad stigne beba, mada bi to sve bilo na kredit. Otišli smo jednom u posjetu porodici mog supruga i pitali su nas više puta kad će dobiti unuče. Odgovorili smo im iskreno – kad budemo imali svoj krov nad glavom. Priznali smo im i da nemamo dovoljno novca za učešće. Svekrva je na to samo klimnula glavom, valjda da pokaže neko “suosjećanje”. Imali su novca da nam posude, ali glumili su da nemaju.

Nakon mjesec dana, saznala sam da sam ostala u drugom stanju, neplanirano. Odlučili smo otići njegovima i zamolili ih da nam posude novac. Prenijeli smo im lijepe vijesti i njihovoj sreći nije bilo kraja. A zatim smo rekli da trebamo posuditi novac kako bismo imali za učešće. U trenu im se promijenio izraz lica, nisu više bili tako sretni zbog unučeta. Svekrva me pitala zašto uopšte mislimo da imaju toliko novca. Tu se razgovor završio.

Nakon mjesec dana, svekar je sav sretan rekao mom suprugu da je napokon kupio džip. To me do srži uvrijedilo. Onda sam mu ja rekla da nikada neću dozvoliti njegovim roditeljima da vide svog unuka.

On se složio. Razum mi je govorio da oni to nisu zaslužili, ali me kopkalo nešto u duši – da možda trebamo da im oprostimo. Kako bih im dozvolila da ga vide? Tražili smo novac da posudimo zbog tog djeteta, ali im je od svega bio važniji džip, iako je njihovo vozilo i ovako bilo sasvim super! Ne želim da moje dijete zna da ima takvu porodicu.

Porodila sam se, a oni su se u međuvremenu ponadali da ću se predomisliti i dopustiti im da vide unuče. Ali, ostala sam čvrsta u svojoj odluci. Uspjeli smo skupiti novca nakon šest mjeseci i kupili smo stan na kredit. Ali, svakog dana je sve jača moja želja da svekru i svekrvi ne dopustim viđanje unučeta. Ne trebaju mu takvi djed i nena!

Jednostavno ne mogu – i neću da im popustim.