Kahvenisanje

Portal kojem vjerujete √

Ubila se zbog korone, oproštajno pismo otkrilo potresne detalje: “Država me razočarala”

35-godišnja A.Š. iz Slavonije počinila je suicid 2. februara ove godine, a u oproštajnom pismu detaljno je opisala sve ono što je mučilo i priznala da je razočarao sistem. Njeno pismo danima se širi na društvenim mrežama.

Bila je zaposlena u dvije slavonske osnovne škole i radila kao pedagog, kući je imala bolesnog oca i molila je direktoricu jedne od škola u kojoj je radila da joj dozvoli rad od kuće, a sve zbog brige za oca i straha da ga ne zarazi koronavirusom (kojem je, navodi ona u pismu, na poslu bila izložena). Direktorica joj to nije dopustila, a doktorica porodične medicine nije htjela da joj da bolovanje. Direktorica škole odbila je dati izjavu za medije, te navela da ne može to uraditi zato što je u toku inspekcijski nadzor. Na pitanje da li nadzor i dalje traje, odgovorila je da je prosvjetna inspekcija bila u školi 29. januara. Na sahranu nije otišla, nego je odredila grupu iz škole koja će otići, zbog epidemiološke situacije.

Na pitanje zašto ona ne ide na sahranu, kao direktorica škole u kojoj je bila zaposlena pokojna A.Š., kratko je odgovorila:

“Ja ne idem, ide jedna skupina iz škole koju sam ja odredila, ali ja sam zato obitelji izrazila sućut. Oprostite, ne želim više o tome razgovarati”, nakon čega je poklopila slušalicu.

Prema saznanjima do kojih su došli tamošnji mediji, A.Š. je podnijela i prijavu protiv nepravilnosti u školi u kojoj je radila. Iako su iz Ministarstva nauke i obrazovanja u službenom odgovoru naveli da su upoznati sa detaljima slučaja i da nisu u mogućnosti dati komentar zbog osjetljivosti teme, izvor iz Ministarstva otkrio je pojedinosti ovog slučaja. Navodno, pokojna žena nije priložila dokumentaciju o svojoj bolesti, nego je samo navela da traži rad od kuće zbog bolesnog oca.

U oproštajnom pismu stoji da je direktorica znala za njenu situaciju s ocem, kao i da se ona posljednjih 12 godina borila s depresijom i anksioznošću. Kako je A.Š. priznala u pismu, patila je od suicidalne depresije, a stanje joj se dodatno pogoršalo kada je uslijedio lockdown. Otac je imao operaciju srčanog zaliska prošle godine i zbog njegovog izrazito teškog stanja nisu ga vidjeli do oktobra, kada su ga doktori pustili kući. Kako piše, došao je s teškom atrofijom mišića i dekubitalnim ranama te je prohodao tek uz rad s fizioterapeutom.

Sve je eskaliralo pred praznike kada je spremačica rekla direktorici da se ne osjeća dobro, da joj je muž pozitivan na koronavirus i da ona ima simptome, ali direktorica je insistirala da ostane na poslu dok ne dobije rezultate testa. Neko od učitelja ili učenika razbolio se poslije nekoliko dana u svim razreda osim jednog, te su svi morali pohađati online nastavu zadnje dvije sedmice, ali je ona uprkos tome morala kao pedagog dolaziti na posao iz mjesta udaljenog 41 km od škole. 

Na molbu da joj omogući rad od kuće, direktorica je odgovorila A ko će da se javlja na telefon, imamo novu tajnicu Preporučuje se da osobe s osjetljivim članovima domaćinstva izbjegavaju ukućane.

Dalje navodi da joj je bilo teško izbjegavati oca zato što možda neće poživjeti dugo, a naročito joj je zasmetala činjenica da su se njen posao i situacija sveli na to ko će da se javlja. Na termin za razgovor s psihijatricom čekala je 4 mjeseca. Kada je napokon otišla na razgovor, psihijatrica je zbog dijagnoze povratnog depresivnog poremećaja preporučila 1-2 mjeseca poštede od posla.

Međutim, doktorica koja je tada mijenjala njenu dotadašnju, na nalaz psihijatrice odbila je dati bolovanje, osporila mišljenje i nalaz, te uputila A.Š. da potraži drugog doktora. Otišla je poslije toga s papirima u HZZO i prijavila se kod druge doktorice, ali rečeno joj je da mora čekati godinu dana da joj se promijeni doktor, a do tada se može obratiti doktorici porodične medicine.

Danima govorim svima da sam dovedena do ruba, ljudi me ne prepoznaju. Iako se borim s depresijom i anksioznošću posljednjih 12 godina, odbijala sam farmakoterapiju jer prakticiram stoicizam i slijedim filozofiju Nietzschea. Diplomirala sam u roku, unatoč depresiji, radim 7 godina”, otkrila je u svom pismu i navela da je dva puta uzela bolovanje na jedan dan kad je operativno vadila umnjak i na dva dana kad je bila pod temperaturom od 40 i ima streptokoknu anginu.

“Nikad u životu nisam povisila ton na učenike ili kolege, smirena sam i staložena osoba. Danas sam ponovno otišla doktorici i ponovila sam joj da sam na rubu, rekla sam joj pred svjedocima da sam akutno suicidalna, bijesna i u strahu za svoje postupke. Ona me ponovno uputila na kontrolora HZZO-a. Rekla sam joj da sam u stanju oduzeti život sebi ili nekom drugom, ali odbila me primiti kao pacijenta i prijavila me policiji za prijetnje. Na posao se ne mogu vratiti u ovakvom stanju, a ako dam ili dobijem otkaz neću moći plaćati kredit za stan niti terapiju (kod svoje psih. moram ići privatno jer idući terminu bolnici imam tek u svibnju).

Želim spasiti svoj život i prihvatila bih bilo kakvu pomoć da mi bude bolje, pa i bolničku, ali ruke su mi vezane bez pomoći liječnika obiteljske medicine. Dovedena sam doslovno do ruba života.

Sinoć sam si umalo oduzela život, ali još uvijek imam nadu da me moja lijepa, sveta zemlja Hrvatska neće iznevjeriti. Borac sam i boli me što na svakom koraku nailazim na prepreke kad god pokušavam ostvariti bilo kakvo ljudsko i građansko pravo koje mi kao državljani ove zemlje ne bi smjelo biti uskraćeno. Svakodnevno sam žrtva tuđe nesposobnosti, lijenosti i podlosti, i neefikasnog sustava koji nagrađuje samo podobne. Dosta mi je toga. Nemam se više kome obratiti za pomoć, sve institucije ove zemlje su me iznevjerile“, napisala je ona samo nekoliko dana prije nego što se odlučila na suicid.